emotikoni-emocije-radost

Znamo li uopće izražavati osjećaje?

· Dužina čitanja: 3 min

U ovim blagdanskim danima u prosincu razmišljam da je naš život, posebno u zadnjih nekoliko godina, postao samo jedan “emotikon”. Nekada smo znali nekome riječima ili preko neverbalne komunikacije reći što osjećamo, odnosno koje osjećaje mu poručujemo. Elektronskom poštom ili preko SMS-ja smo napisali mogli smo izravno reći: “Volim te.” Ili: “Slijedećeg tjedna idemo na kavu ili ručak.” Ili: “Radujem se da ćemo se ponovo vidjeti.” Ili: “Cijenim trenutke koje provedem s tobom.”

Jednostavno ­– rekli smo nešto o svojim osjećajima time što smo to izgovorili ili pak pisanjem izrazili što osjećamo. I više smo se međusobno družili. Više smo se dodirivali i više smo se smijali. Kada smo bili u društvu, sve smo si ispričali o našem zadnjem putovanju u inozemstvo i pokazali si fotografije. Bilo je više istinske međusobne povezanosti.

Suvremeno vrijem postao je jedan “emotikon” i jedna Facebook ili Instagram Story. Kada nekome čestitamo rođendan, napišemo samo: “Sve najbolje” i zalijepimo puno različitih “emotikona”. Tužno, zar ne?

Neki od vas (posebno generacija starija od 60 godina) koji čitate ovaj moj zapis, možda ne znate što je to “emotikon”. To su one sličice koje imaš na svojem mobitelu s kojima izražavaš svoje osjećaje. Smiješak, plač, grohotanje, “srček”, zvjezdica… Originalno se imenuju “emotikons” i u Sloveniji su to prvo preveli kao “emotikoni”, a sada se uvodi neko novo ime “čustvenčki”… A kako je na hrvatskom? Možda “osjećajčki”? Ili postoji neka druga riječ? Budite tako dobri i dragi i javite nam.

Ja volim upotrijebiti koji smiješak (i kod zapisa na blogu), ali svakako ne pretjerujim. Osobno mi je još uvijek najvažnija komunikacija uživo da mogu gledati sugovorniku u oči, da se naši pogledi sretnu. Tako mogu razabrati iz njegovih očiju, pogleda, boje glasa, osmjeha, dodira… što mi istinski poručuje i je li verbalna poruka usklađena s neverbalnom.

Preko SMS-ja, elektronske pošte i čak preko telefona lako je lagati i biti neistinski, ali uživo je priča potpuno drukčija i mnogo puta neke neprijatne stvari radije rješavamo preko elektronske pošte ili SMS-ja umjesto da bi se sreli i o tome razgovarali u četiri oka.

I tako razmišljam… Što se dogodilo s našim izražavanjem osjećaja? Da li još znamo s pisanom ili govornom porukom reći što osjećamo (ili pak ne osjećamo) u određenoj situaciji? I komercijalna elektronske poruke postaju sve punije “emotikonima” već u naslovnom redu. Po uvjerenju guruja e-mail marketinga na taj način zadobijemo pozornost čitatelja. Je li to stvarno tako? Pogledaj svoj inbox i razmisli…

Suvremene socijalne mreže daju nam mogućnost da se virtualno povežemo s mnogo ljudi, a druge strane sve više postajemo “roboti” koji komuniciraju preko “emotikona”. Stani za trenutak, pitaj se i iskreno si odgovori: “Da li znam svoje osjećaje izražavati bez “emotikona” i da li sam u tome iskren, autentičan i neposredan?”

Možda će te odgovor na ovo pitanje iznenaditi… U svakom slučaju želim ti što više istinskog izražavanja osjećaja uživo i što manje “emotikona” preko socijalnih mreža. Uvjeren sam da će takav način jako poboljšati tvoj socijalni život. Druženje s prijateljima i prijateljicama postat će istinsko, radosno i iskreno. 🙂

Podjeli dalje ...